Pravila budžetiranja kapitala određuju određene kriterije kojima se prihvaćaju ili odbacuju pojedinačni projekti. Danas se primjenjuje više metoda financijskog odlučivanja:

  1. Razdoblje ili period povrata,
  2. Diskontirano razdoblje povrata,
  3. Čista sadašnja vrijednost,
  4. Interna stopa profitabilnosti
  5. Indeks profitabilnosti,
  6. Kriterij anuiteta,
  7. itd.

RAZDOBLJE ili PERIOD POVRATA

Razdoblje ili period povrata (payback period) najjednostavniji je kriterij financijskog odlučivanja o realnim investicijama. Razdoblje povrata predstavlja broj razdoblja, po pravilu godina, u kojima će se vratiti uložena novčana sredstva u određeni projekt.

Uložena novčana sredstva u projekt (investicijski troškovi) vračaju se pritjecanjem godišnjih poslovnih čistih novčanih tokova kroz cjelokupno vrijeme efektuiranja projekta. U onom razdoblju ili godini u kojoj su čisti novčani tokovi od poslovanja projekta dostigli visinu uloženih investicijskih troškova ostvaruje se i razdoblje povrata projekta.

Nakon što je postignuto razdoblje povrata poslovni novčani tokovi u preostatku vijeka efektuiranja projekta predstavljaju zarađeni novac iznad veličine potrošenog prilikom investicijskog ulaganja.

Sa stajališta rizika investiranja najpovoljnije je da se uložena sredstva u neki projekt vrate što je moguće brže. Ovom metodom se favoriziraju projekti koji brže vračaju uloženi novac. Temeljna karakteristika ove metode je jednostavnost izračunavanja te forsiranje likvidnosti projekta.

DISKONTIRANO RAZDOBLJE POVRATA

Kriterij diskontiranog razdoblja povrata (discounted payback) predstavlja varijantu metode razdoblja povrata u kojoj se nastoji ukloniti nedostatak ne uzimanja u obzir vremenske komponente novca. Ovdje se diskontiraju čisti novčani tokovi investicijskih projekata pokriju sa vrijednosti njihovih investicijskih troškova.

Temeljan prednost u odnosu na prethodnu metodu je korištenje vremenske komponente  budućih novčanih tokova. Diskontirano razdoblje povrata favorizira projekte koji brže vračaju investicijske troškove zajedno sa pokrićem troškova kapitala za to vrijeme.

ČISTA SADAŠNJA VRIJEDNOST

Čista sadašnja vrijednost (NPV) predstavlja vjerojatno temeljni kriterij financijskog odlučivanja.  Kod ove metode potrebno je sve vrijednosti svesti na sadašnju vrijednost kako bi vrijednosti bile maksimalno usporedive. To se obavlja diskontiranjem gdje je trošak kapitala diskontna stopa.

Po ovoj metodi opstati mogu samo projekti sa nultom ili pozitivnom čistom sadašnjom vrijedosšću, jer samo takvi projekti imaju dodanu vrijednost za svoje vlasnike.

INTERNA STOPA PROFITABILNOSTI

Relativni broj uz koji je čista sadašnja vrijednost projekta jednaka nuli je interna stopa profitabilnosti (IRR). Može se još reći da je to diskontna stopa koja svodi čiste novčane tokove projekta u cijelom njegovom vijeku na vrijednost njegovih investicijskih troškova.

Interna stopa profitabilnosti računa se metodom pokušaja i promašaja, kako bi se kroz više iteracija dobila upravo ona stopa uz koju je čista sadašnja vrijednost jednaka nuli. Kod ove stope traži se uvijek projekt koji ima najvišu internu stopu profitabilnosti. Ona predstavlja očekivanu profitabilnost projekta kroz njegov vijek efektuiranja.

INDEKS PROFITABILNOSTI

Indeks profitabilnosti (PI) predstavlja dodatni kriterij za poboljšavanje investicijskog odlučivanja. Ovdje se odluka temelji na odnosu između diskontinuiranih čistih novčanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja projekta i investicijskih troškova. Vrlo popularan naziv ove metode je cost-benefit ratio.

Njegova upotreba dolazi do izražaja prilikom rangiranja projekta kada može drugačije rangirati projekte od kriterija čiste sadašnje vrijednosti. On poboljšava investicijsku odluku tvrtke u smislu da između projekata jednakih čistih sadašnjih vrijednosti izabire onaj koji zahtjeva niže investicijske troškove.