Digitalna transformacija je sveobuhvatna transformacija poslovnih i organizacijskih aktivnosti, procesa, kompetencija i modela kako bi se u potpunosti ojačale promjene i mogućnosti kombinacije digitalnih tehnologija i njihov ubrzan utjecaj na cjelokupnu organizaciju.

Iako se digitalna transformacija pretežno koristi u poslovnom kontekstu, ona također utječe i na druge organizacije kao što su npr. vlade, agencije javnog sektora i organizacije koje sudjeluju u rješavanju društvenih izazova kao što su npr. zaštita okoliša i/ili starenje opće populacije, itd.

U nekim zemljama, kao što je Japan, digitalna transformacija čak ima za cilj utjecati na sve aspekte života u inicijativi Society 5,0 koja nadilazi ograničenu transformaciju naziva Industry 4,0 u drugim zemljama.

Japan ima svoje posebne izazove i baš kao što je Industry 4,0 digitalna transformacija proizvodnje tako Society 5,0 ima za cilj suočavanje s nekoliko izazova na način da nadilazi samu digitalizaciju gospodarstva otvarajući se prema digitalizaciji na svim razinama Japanskog društva, a time i digitalnom transformacijom samog društva.

Digitalna transformacija ima za cilj razvoj novih kompetencija koje se fokusiraju oko učinkovitog iskorištavanja kapaciteta kako bi oni bili brži, okretniji, više orijentirani prema ljudima, inovativni, dodatno usmjereni prema potrošačima, pojednostavljeni, učinkoviti, te sposobni poticati/iskoristiti mogućnosti za promjenu „statusa quo“ i iskoristiti nove prihode koji se temelje na informacijama i uslugama. Napori i strategije digitalne transformacije često su puno važniji i prisutni na razvijenim tržištima s visokim stupnjem robe široke potrošnje nego na tržištima u razvoju.

Sadašnje i buduće promjene koje dovode do nužnosti bržeg uvođenja strategije digitalne transformacije uzrokovane su često istovremenim ponašanjem korisnika i njihovih očekivanja, novoj ekonomskoj stvarnosti, društvenoj smjeni (npr. populacija starenja), poremećaju ekosustava/industrije kao i ubrzavanju inovacija u pogledu novih ili postojećih digitalnih tehnologija.

U praksi, optimizacija iskustva s krajnjim korisnicima, operativna fleksibilnost i inovacije ključni su pokretači digitalne transformacije koje zajedno s razvojem novih izvora prihoda i informacijskih sustava dovode do transformacija poslovnih modela i novih oblika digitalnih procesa.

Strategijom digitalne transformacije nastoji se predvidjeti koraci kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti novih tehnologija te njihov učinak na brži, bolji i inovativniji način poslovanja u budućnosti. Procesu digitalne transformacije treba pristupiti s jasnim planom koji uključuje različite sudionike uvažavajući unutarnja/vanjska ograničenja. Sudionici digitalne transformacije moraju uzeti u obzir da će se krajnji ciljevi redoviti ažurirati jer je digitalna transformacija trajni proces.

Ljudski element je ključan u digitalnoj transformaciji na svim razinama: u fazama transformacije kao takve (suradnja, okolina, vještine, kultura, osnaživanje, itd.)kao i u ciljevima digitalne transformacije. Digitalne tehnologije kao i načini na koje ih koristimo u našim osobnim životima, radu i društvu – promijenile su lice poslovanja i nastavit će to činiti. To je uvijek bilo tako, ali tempo kojim se to događa stalno se ubrzava čak i brže od ritma transformacije u poslovnim organizacijama.

Digitalna transformacija pokriva veliki broj procesa, interakcija, transakcija, tehnoloških izmjena, promjena, unutarnjih i vanjskih čimbenika, industrija, itd. Iako postoje zajednički izazovi, ciljevi i osobine u organizacijama diljem svijeta, postoje i ogromne razlike po industrijama, regijama i organizacijama. Ono što može imati smisla u jednoj regiji, ne mora imati smisla u drugoj, čak i ako samo pogledamo regulatorno okruženje.

DIGITALNA TRANSFORMACIJA POSLOVANJA (Digital Business Transformation)

Digitalna transformacija poslovanja integracija je digitalne tehnologije u sva područja poslovanja neke organizacije, kao i u temeljnoj promjeni načina rada, te isporuke nove vrijednosti koju traže potrošači. To je također kulturna promjena koja zahtijeva od organizacija da se konstantno mijenja, da osporava postojeće stanje, te da eksperimentira kako bi postigla pozitivne učinke.

Digitalna poslovna transformacija je imperativ za sve poduzetnike, od malih tvrtki do velikih multinacionalnih organizacija. Svaka organizacija se konstantno razvija i unaprjeđuje svoje poslovanje kako bi ostala konkurentna. U okviru razvoja tehnološkog okruženja  organizacije se razvijaju u digitalnoj poslovnoj preobrazbi kako bi bile učinkovitije, profitabilnije, te konačno konkurentnije na tržištu. Digitalna transformacija utječe na sve dijelove organizacije.

Umjesto toga, one pružaju daljnje nove mogućnosti organizacijama kako bi bolje poslovale, te kako bi se širile.

Digitalne tehnologije koje imaju mogućnost provesti transformaciju

Digitalna poslovna transformacija odnosi se na iskorištavanje modernih tehnologija temeljenih na oblaku kako bi se preobrazio rad organizacije i IT okruženja za poboljšanje tog poslovanja. Nasuprot popularnom mišljenju, digitalne poslovne transformacije ne završavaju uvođenjem nove tehnologije.

Četiri su digitalne tehnologije koje imaju dubok učinak na to kako se organizacije i industrije transformiraju

  1. Analitički alati i aplikacije (Analytical tools and applications)

Analitički alati i aplikacije dizajnirani su za analizu i izdvajanje dodatnih vrijednosti iz ogromnih količina podataka dostupnih organizacijama danas. Razlika između “Big Data“ i tradicionalnih oblika podataka se odnosi na: volumen ili količinu podataka, zatim na različite vrste strukturiranih i nestrukturiranih podataka, te konačno na brzinu kojom se stvaraju i obrađuju novi podaci. Naftne i plinske tvrtke, na primjer, koriste sofisticirane povijesne geološke podatke kako bi bolje razumjeli gdje pozicionirati nove bušotine za vađenje nafte ili plina iz već postojećih rezervi.

  1. Mobilni alati i aplikacije (Mobile tools and applications)

Danas je više ljudi spojeno na Internet putem mobilnih uređaja kao što su smartphone i tableti nego preko fiksnih uređaja kao što su računala. Kao posljedica toga, mnoge organizacije definiraju mobilnu strategiju kao primarnu, pri čemu je razvoj aplikacija za mobilne uređaje primarni cilj, a potom se aplikacije modificiraju za računala i druge fiksne uređaje.

  1. Platforme za dijeljenje digitalnih mogućnosti (Platforms to build shareable digital capabilities)

Mnogi tradicionalni sustavi i procesi imaju svojeg vlasnika, što znači da se osnovni podaci ne mogu lako dijeliti. Digitalne platforme su ne vlasnički sustavi koji mogu olakšati dijeljenje podataka i aplikacija u različitim dijelovima organizacije. Razvijaju se digitalne baze s različitim sadržajem i različitim aplikacijama kako bi se omogućilo dijeljenje i ponovna uporaba vrijednih poslovnih resursa.

  1. Društveni mediji (Social Media)

Aplikacije društvenih medija kao što su Facebook, LinkedIn i Twitter dopuštaju dvosmjerni protok informacija i komunikacije između organizacije i njezinih unutarnjih i vanjskih sudionika. Oni se također mogu koristiti kao alati za učenje za praćenje trendova u industriji, preferencija klijenata, ali i konkurenata.

Organizacijska promjena je nužnost transformacije

Provedba digitalne poslovne transformacije, te uvođenje nove tehnologije bez popratnih organizacijskih promjena unutar organizacije najvjerojatnije će rezultirati neželjenim ishodima. Digitalna poslovna transformacija može se postići samo s pravom mješavinom ljudi, vještina i organizacijske strukture.

  1. Prvi izazov za management je da stvore kulturu dijeljenja u kojoj se zaposlenici potiču da izraze i koriste svoje unutarnje i vanjsko znanje za korist organizacije. Uobičajeni modeli naređivanja i kontrole za vođenje organizacije ne funkcioniraju u digitalnom dobu. Organizacijske kulture koje se previše oslanjaju na pojedinačne performanse, umjesto timske suradnje, za rješavanje poslovnih problema nemaju svoje mjesto u novo postavljenoj organizaciji.
  2. Drugi izazov je razviti i promovirati razmišljanje i znatiželju, to jest poticanje zaposlenika kako bi bolje razumjeli ono što znaju, ali što je još važnije, ono što ne znaju, te povezati to znanje u proces donošenja odluka kako bi se ostvarile poslovne prednosti.
  3. Treći izazov jest istraživanje kulture orijentirane prema informacijama u cijeloj organizaciji, i izvan toga, na potrošače i partnere za stvaranje novih vrijednosti i inovacija pametnijom uporabom digitalnih alata i informacija u stvarnom vremenu. Korištenje digitalnih podataka je priča o transformaciji kulture koja se temelji na znanju i informacijama, kao i o korištenju novih digitalnih tehnologija.
  4. Četvrti izazov je selektivni pristup novim poslovnim područjima kojima se pruža prednost uslijed upotrebe digitalnih alata i tehnologija, dok se još uvijek nastoji optimizirati područja tim promjenama nisu dublje zahvaćena. Pronalaženje ravnoteže između novih i „utvrđenih“ područja može biti izuzetno problematično.

Na primjer, osiguravajuća društva se desetljećima oslanjaju na velike mreže fizičkih agenata koji žive i rade u zajednicama svojih klijenata. Danas, osiguranje se sve više istražuje i kupuje online, s malo ili bez interakcije s fizičkim agensima. Stoga osiguravajuća društva trebaju razviti digitalne kapacitete za dizajniranje, promicanje i prodaju proizvoda putem digitalnih kanala, dok nastavljaju iskoristiti snagu svoje tradicionalne mreže.

Kombiniranje digitalnih tehnologija s organizacijskim i ljudskim promjenama potrebnim za uvođenje digitalne transformacije omogućuje organizacijama značajno poboljšati poslovne rezultate.

Postoji šest specifičnih područja poboljšanja performansi:

  1. Skupljanje i korištenje podataka u stvarnom vremenu o iskustvima potrošača za bolju prodajnu interakciju između organizacije i potrošača,
  2. Praćenje informacija o proizvodu, usluzi i rješenjima za kontinuirano poboljšanje,
  3. Učinkovitije dijeljenje znanja i informacija za djelovanje preko uobičajenih poslovnih funkcija i granica organizacije,
  4. Primjena dublje i fokusirane analitike koja omogućuje učinkovitiji proces donošenja odluka,
  5. Uvođenje učinkovitijih i agilnijih procesa i sustava za reagiranje na brzu promjenu poslovnih uvjeta u okruženju,
  6. Usvajanje inovativnih i otpornijih poslovnih modela kako bi se stvorio prostor za razvoj inovacija u ciljanom okruženju.

Faze stanja digitalne poslovne transformacije u kojima se nalaze organizacije

  1. Faza – Odluka o digitalnoj transformaciji

Mnoge organizacije sa snažnom ne-digitalnom imovinom i mogućnostima još uvijek su u “fazi eksperimentiranja” kada je riječ o digitalnom sustavu. Tijekom proteklih desetak godina razvili su web-stranice, intranet i neke ekstranete za povezivanje s dobavljačima i partnerima. Takve organizacije su potrošile znatna sredstva na sustave planiranja poslovnih resursa (ERP) i IT infrastrukturu.

Management i  zaposlenici koristi mobilne telefone i računala, a možda su uveli i neke ograničene funkcionalnosti e-commerca u nekim dijelovima svojih poslovnih funkcija. Međutim, takav management nema razmišljanje i stav kako se ozbiljno kreće prema iskorištavanju digitalnih tehnologija, niti takva organizacija ima poslovnu strategiju za to.

Dok management može govoriti o digitalnoj tehnologiji, oni često nisu aktivni korisnici digitalnih tehnologija. Oni vjeruju da su digitalni alati za mlađe generacije zaposlenika, a ne za top menadžere. Dok će IT odjel takve organizacija kao i neke poslovne jedinice implementirati i koristiti digitalne tehnologije unutar organizacije, u stvarnosti korištenje digitalnih kanala za praćenje kontakata kupaca, kao i iskustava, te pritužbi je minimalno. Digitalne tehnologije i razmjena informacija mogu se pojaviti u organizaciji u svim dijelovima i poslovnim funkcijama, ali je u velikoj mjeri dobrovoljno i nije poticano od top menadžera. Budući kako su digitalne tehnologije i organizacijske promjene minimalne, tako su i prednosti poboljšanja poslovanja minimalne. Najčešće se koriste osnovni indikatori prihoda i troškova, tradicionalno s malo veze s digitalnim ulaganjima ili promjenama.

  1. Faza – Razvoj snažnih e-commerce mogućnosti – odvojenih od osnovnih poslovnih funkcija

U tradicionalnim gospodarskim sektorima kao što su proizvodnja, distribucija, transport mnoge organizacije razvile su snažne i sofisticirane mogućnosti e-commerce poslovanja kao autonomne e-prodajne i/ili servisne jedinice. Takvi napori obično imaju malu koordinaciju kao i utjecaj na druge poslovne funkcije kao što su proizvodnja, R&D, skladištenje ili distribucija. Top menadžeri u takvim organizacijama prepoznaju važnost digitalnih kanala prodaje i marketinga, ali nisu još otkrili napredne digitalne mogućnosti u kojem su digitalne tehnologije povezane s „machine-to-machine“ (npr. automatizirani sklop robota) kao i „machine-to-people“ (npr. navigacijski sigurnosni sustavi kako bi se izbjegli sudari u automobilima) aplikacijama.

Na primjer, u industrijama usmjerenima na distribuciju kao što su to vodovod ili električna opskrba, vodeće organizacije razvila su parcijalne e-commerce funkcionalnosti, ali tek moraju razviti poslovne strategije kojima se pruža prednost informacijama o proizvodima za sustavno stvaranje rješenja za provođenje instalacijskih ili građevinskih radova.

Top menadžeri u takvim organizacijama vjeruju kako je stručnost i znanje njihovih zaposlenika o njihovim proizvodima i potrebama najbolje razmijeniti u „face-to-face“ interakcije s klijentima na licu mjesta, a ne preko digitalnih kanala. Stoga njihovi ne-digitalni poslovni modeli podliježu postupnoj eroziji povezanom s digitalizacijom mogućnosti proizvoda od strane njihovih dobavljača i komercijalnih kupaca.

Opasnost za organizacije u ovoj fazi digitalne poslovne transformacije je kako zbog ograničenog razvitka e-commerce mogućnosti, oni vjeruju kako su otišli “Gone digital”, a u stvarnosti to baš nije tako. Poslovna  funkcija e-commerce može biti uspješna, ali ako se digitalne mogućnosti kao i znanje ne integriraju u naslijeđenu organizaciju, prednosti digitalne poslovne transformacije su izolirane.

  1. Faza – Iskorištavanje digitalnih podataka i uvid u poslovanje

Neke organizacije razvile su snažne digitalne kapacitete bez velikih ulaganja u tehnološku imovinu. Tijekom proteklih godina, mnoge novo osnovane organizacije u tradicionalnim industrijama, kao što su npr. prerada nafte i plina, prehrambena industrija ili industrija građevinskih materijala prilagodile su se brzim promjenama u korištenju interneta i digitalizacije poslovanja kako unutar tako i izvan njihovih organizacija.

Na primjer, Nestlé je razvio brzo djelujuće multi funkcionalne timove zaposlenika svjesnih digitalnog marketinga i IT kako bi pratili ono što potrošači diljem svijeta govore putem društvenih mreža u vezi s Nestlé proizvodima. Druge organizacije kao CEMEX – vodeći globalni dobavljač cementa, betona i agregata – organizirao je stotine ciljanih timova za poboljšanje virtualnih procesa u svojim lokalnim operativnim tvrtkama pomoću tehnologije društvenih mreža i intraneta tvrtke. Takvi napori poboljšali su suradnju među lokalnim timovima, kao i diljem regija, te poboljšali grupno poslovanje čak i usred globalnih kriza u financijskoj i građevinskoj industriji.

  1. Faza – Digitalne poslovne mogućnosti – globalni put transformacije poslovanja

Organizacije koje su dosegnule ovu fazu neprestano se usavršavaju. Tvrtka Disney, na primjer, iako nije novi u digitalnoj transformaciji uložio je 1 milijardu USD za uvođenje “Smartband” tehnologije, nazvane MagicBand, za potrošače kako bi ih koristili u svojim tematskim parkovima. Cilj je pratiti i poboljšati iskustvo korisnika u svim uslugama koje se isporučuju u nekom od Disney parkova, uključujući hotelske rezervacije, ugostiteljstvo, specijalizirane trgovine kao i unaprjeđeni sustav rezervacija za mnoge vožnje i atrakcije. Projekt, poznat kao MY Magic+ nastoji osigurati da Disney-vih 30 miliona posjetitelja godišnje imaju najbolje moguće iskustvo u tematskim parkovima i objektima povećavajući potrošnju Disney usluga, te samim time generirajući povećanje prihoda kao i profita iz svoje ne-digitalne imovine, u ovom slučaju tematskih parkova.